Mini vodič: Vrhovi iznad Paklenice

Kibubazin br. 211, 25. 6. 2018
Dario Prinčič

Nacionalni park Paklenica poznat je po svojem slavnom kanjonu koji desetljećima privlači penjače iz cijelog svijeta. Manje je poznato da je Paklenica privlačan cilj za planinare koji vole netaknutu prirodu, dobre poglede i samoću.


Put po hrptu od Vaganskog vrha do Svetog brda nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Foto: Dario Prinčič

Ne propustite
proizvode u akciji!


Azija ima Himalaju, Europa Centralne Alpe, Slovenija Julijske, Kamniško-Savinjske Alpe i Karavanke, Hrvatska ima Velebit. Možda je nešto manji ako ga uspoređujemo s ovim svijetom, ali u njemu možete pronaći više nego dovoljno divljine, mira i vrhova. Slovenske su gore moćne i zahtjevne, strmih stijena koje su izazov i najjačim alpinistima te ih ima u izobilju, ali ukoliko želimo iznova postati jedno s prirodom, najbolje je otići baš na Velebit.

Planinski lanac dugačak više od 100 kilometara dijelimo na sjeverni, srednji i južni Velebit. Počinje na Zavižanu iznad Senja, završava na vrhu Crnopac iznad Obrovca. Nekoć je na južnom Velebitu bilo dosta ljudi koji su se bavili stočarstvom. Danas gotovo da i nema starih mještana, razvijaju se planinarenje i sportovi na otvorenom. Od Zavižana do Svetog brda i kanjona Paklenice vodi povezana staza koja se zove Velebitski planinarski put. U normalnom tempu proći ćemo ga kroz osam dana spavajući uglavnom u neopskrbljenim skloništima.

Bogatstvo flore i faune neće razočarati ni najveće skeptike. Izdvojimo endemični cvijet velebitsku degeniju, vuka, medvjeda, risa, poskoka... i zapamtimo, oni su tamo kod kuće, mi samo u kratkoj posjeti! Upravo ovo bogatstvo je razlog zašto su tamo dva nacionalna parka, Sjeverni Velebit i Paklenica, a osim njih i Park prirode Velebit.

Iz daljine se Velebit čini ponešto nizak u usporedbi sa slovenskim gorama, prijatan i blag. Nemojmo ga podcijeniti, diže se direktno iz mora, a najviši Vaganski vrh visok je 1757 m. Pristupi do bivaka znaju biti naporni i i dugački, a pogotovo ako nosimo hranu i opremu za više dana. Ljeti je poseban problem pitka voda. Vrijeme se mijenja brzo, bura tamo gore divlja na najjače jer tamo i nastaje te vrhove obavija bijelom kapom. Kao i sve ostale gore, Velebit trebamo poštovati i čuvati ga kako ne bi svoje lice izmijenio u opasnu zvijer.



Velika i Mala Paklenica


Najpoznatiji lokalitet u parku kanjon je Velike Paklenice. Osim visokih stijena u kojima svako ljeto odjekuju krici penjača, veliku posjećenost ima planinarski dom Paklenica; do njega je moguće doći po laganoj stazi koja prati potok Velika Paklenica. To je jedini opskrbljeni objekt u parku, a osim prenoćišta možemo ponešto pojesti i popiti. Planinari obilaze i jamu Manita Peć koja je inače zatvorena, osim prilikom grupnih posjeta.

Dolaskom u park plaća se ulaznica, a članovi HPS-a i PZS-a imaju 50% popusta. Osigurano je i parkiralište koje se plaća 10 kn po autu.


350 metarska stijena Anića kuka, izazov najboljim alpinistima. Foto: Dario Prinčič

Manje je poznato kako Velika Paklenica ima mlađu sestru. Mala je Paklenica svojom divljinom potpuno drugačija. Nalazi se iznad mjesta Seline južno od Starigrada. Prije nekoliko godina i tu je postavljena recepcija tako da se sada i tu plaća ulaz. Kanjon je dom nekolicini vrsta ptica, a penjanje je u njemu strogo zabranjeno. Poznat je i po zmijama. Put kroz klanac koji vodi uz riječicu Orljaču je zahtjevan. Na mjestima se penju lakše stijene, ponekad uz pomoć čeličnih pomagala. Prilikom većih padalina, povremeno je neprohodan. Prirodne ljepote toga kanjona za planinarske su duše pravi mali raj! Visoke netaknute stijene i osjećaj koliko smo maleni i ranjivi nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Usred kanjona je jama Kapljara gdje je moguće dotočiti pitku vodu uz oprez.

Malu Paklenicu isto tako ne smijemo podcjenjivati. Planinarska obuća, dobra kondicija, dovoljno vode i oprez što se tiče zmija nisu na odmet. Uspon je strm i s glavom na suncu, u nastavku je kanjon Orljače položeniji i uglavnom u sjeni. Mala Paklenica bit će odličan samostalni jednodnevni izlet ili ishodište za višednevne ture na Vaganski vrh i Sveto brdo.


Mala Paklenica, raj za pustolovce. Foto: Dario Prinčič

Vrhovi

Najbolj karizmatična vrhova v NP Paklenica sta dva, ki ju podrobneje predstavljamo. Vse ostale lahko obiščemo spotoma.

Vaganski vrh (1757 mnv)


Najviši vrh Velebita hvatamo iz Struga, kanjona Paklenice ili sa Svetog Brda. S ličke strane dolazimo k njemu iz Bunovca u tri sata hoda, ali uspon nije toliko atraktivan. Vrh nije izložen i nemamo osjećaj kao da stojimo na najvišoj točki Velebita, no svejedno, osjećaj je moćan.

Sveto brdo (1751 mnv)


Samo šest metara niži od Vaganskog vrha čini se puno veličanstveniji. Travnati stožac kojega je moguće vidjeti sa svih strana, pruža pogled od 360°. Ako nam uspije uhvatiti čisto vrijeme bit ćemo nagrađeni pogledom koji se ne zaboravlja. Na vrhu Svetog brda stoje velik križ i ploča sa deset Božjih zapovijedi koji su oštećeni od velebitskih munja i vjetrova.

Vaganski vrh i Sveto brdo povezani su hrbtom kojega u prosjeku prolazimo kroz 3-4 sata.


Sveto brdo je poimenovano z razlogom. Foto: Dario Prinčič

Ostala ishodišta u NP Paklenica

Veliko Rujno (900 mnv)


Kada s plaže gledamo u visine Velebita, ne možemo si predočiti koliko je tamo drugačiji svijet, ali ako se uskom cesticom dovezemo na najvišu velebitsku visoravan, pogled je neopisiv. Asfalt iz Starigrada nestaje kod velikog parkirališta pod manje izloženim vrhom Mali Vaganac (650 mnv), a do Rujna vodi solidna makadamska cesta. Na Rujnu je nekoć bilo mnogo žitelja, a danas su tamo tek ostaci objekata i crkvice Vele Gospe (920 m). Veliko Rujno ishodišna je točka za više ciljeva: Bojin Kuk, Stapina... Od tuda vodi put i do planinarskog skloništa Struge, dva sata hoda po putu koji je prava poslastica.


Pogled s Bojinog kuka prema Rujnu u Paklenici. Foto: arhiv Kibube

Malo (Veliko) Libinje


Libinje je izuzetna, čudesna planinska visoravan gdje još uvijek možemo vidjeti gotovo divlje konje u trku. Pred selom Reljan kod Starigrada idemo makadamskom cestom u smjeru Sv. Roka. Slijedimo ju do križanja za Malo Libinje (891 mnv). Ako imamo terensko vozilo, možemo se spustiti 150 visinskih metara do Velikog Libinja te si tako uštedjeti 1,5 km hoda. Veliko Libinje (780 mnv) ishodična je točka i za Sveto brdo, a do njega prolazimo kraj vrha Vlaški grad (1383 mnv) i skloništa Dušice.


Omiljeno ishodište Libinje. Foto: Dario Prinčič

Mali Alan (1025 mnv)

Do prijevoja Mali Alan vodi makadamska cesta izgrađena u Napoleonovo doba kao glavna poveznica između Dalmacije i Like. Impresivna je iz smjera Obrovca i omiljena kod biciklista, prolazi pokraj znamenitih stjenovitih, okomito uzdignutih ploča, Tulovih greda. Ovaj prostor očišćen je od mina, najgroznijeg ostatka Domovinskog rata Hrvatske, koje su još do prije nekoliko godina ograničavale pristup, a sada su sigurna planinarska i penjačka destinacija.

Na Malom Alanu možemo napustiti cestu i okrenuti prema zapadu još koji kilometar. Parkiramo na širokom platou te nastavljamo po putu koji se pretvori u planinarsku stazu do skloništa Dušice. Od tamo možemo poći kroz orijaške šume južnog Velebita prema Svetom brdu. Važno je da se držimo staze i ne hodamo okolo po ovom području jer je ono još uvijek minirano, na što nas upozoravaju i table.


Pogled s Tulovih greda prema Malom Alanu i Svetom brdu. Foto: arhiv Kibube

Planinarski objekti u NP Paklenica

Planinarski dom Paklenica (480 mnv)


Jedan od rijetkih oprskrbljenih objekata na južnom Velebitu. U njemu nas čekaju prijateljski raspoloženi ljudi s klasičnom ponudom značajnom za hrvatske kuće. Dom je na idiličnoj lokaciji pokraj planinskog potoka Velike Paklenice u kojemu se možemo rashladiti za vrućih ljetnih dana. Od kuće gdje je obilje pitke vode, možemo nastaviti prema Vaganskom vrhu, Svetom brdu, Velikom Rujnu...

Planinarsko sklonište Struge (1400 mnv)


Do skloništa na samotnoj zaravni pokraj bukove šume možemo doći iz Rujna, Velike Paklenice ili sa Svetog Brda. Kao i sva ostala skloništa na južnom Velebitu, nije opskrbljeno. Od infrastrukture tu su pećica na drva, stol i dosta površina za spavanje. Vani je pravi raj za večernji provod u dobrom društvu – klupice, stol, ognjište.. Izvor u vidu bunara je petnaest minuta hoda prema Vaganskom vrhu, za kojega nam je potrebno 1,5 – 2,5 sata hoda.


Predvečernje druženje ispred Struga. Foto: Dario Prinčić

Planinarsko sklonište Ivine vodice (1250 mnv)


Nešto manje sklonište od Struga nalazi se na pola puta od Male i Velike Paklenice do Svetog brda skriveno među velikim krošnjama velebitske šume, fenomenalno za sve pustolovce koji priželjkuju boravak u netaknutoj prirodi. Kao i na čitavom području Velebita i ovdje vrijedi pravilo da u blizini može biti medvjeda te zbog toga ostatke hrane i druge potrepštine ne valja ostavljati u prirodi. I ovdje nam je na raspolaganju pećica na drva, stol, klupe, nadstrešnica i vanjski prostor za nezaboravne zvjezdane večeri uz otvoreno ognjište. Pitka voda je u cisterni kakvih 10 m prema istoku.


Omiljeno sklonište olakšava put na Sveto Brdo. Foto: Dario Prinčič

Planinarsko sklonište Vlaški grad (1280 mnv)


Na mjestu starog skloništa, u tijeku je rekonstrukcija te se ono van funkcije do završetka obnove, a korištenje se preporučuje samo u slučaju krajnje nužde. Spomenimo da se lokacija nalazi odmah ispod vrha Vlaški grad, ima izuzetno dobar pogled te da je udaljeno sat vremena hoda od Ivinih vodica prema istoku. Do Svetog brda imamo dobrih sat vremena, a do Libinja 1,30 h.

Planinarsko sklonište Dušice (1262 mnv)


Sklonište između Svetog brda i Malog Alana do kojega najlakše dođemo od Malog Alana i Libinja. Područje je nekad bilo prekriveno minama, a sada je sigurno, ipak put od Alana do Dušica još uvijek ima table koje upozoravaju na mine. Sklonište je izuzetno ugodno i lijepo uređeno. U predprostoru imamo stol, peć na drva za kuhanje i nešto kuhinjskih elemenata. U glavnom prostoru nalazi se spavaonica s pećicom na drva da nas ne zebe, a vani dobro oprobani klasik: ognjište, klupe, velebitski mir i tihi stanovnici prirode. Do Svetog brda trebat će nam 1,30 h. Pitka voda je deset minuta hoda u pravcu stanova na Dušicama s lijeve strane, a drugi odmah ispod stanova uz stazu prema Svetom Roku.


Najljepši pogled na Sveto brdo nekih deset minuta od Dušica. Foto: Dario Prinčič

Opisane točke možemo povezati jednodnevnom ili višednevnom turom, ovisno o formi i vremenu. Dobro će doći zemljovid. U svakom slučaju na Velebitu ćemo pronaći puno hodanja, mirne noći, samoću, netaknutu prirodu, sve ono što nam nedostaje u ovom ludom svijetu.


UPOZORENJE: Iako je jedan od osnovnih ciljeva naših objava povećati sigurnost svih koji posjećuju planine, autori članaka i Kibuba d.o.o. ne mogu preuzeti odgovornost za potencijalnu nesreću ili ozljedu čitatelja. Svaki opis i savjet su subjektivni, a osim toga, uvjeti na terenu mogu se izmjenjivati iz sata u sat. Čitatelj se za turu odlučuje sam i sam snosi svu odgovornost.